Prema podacima iz UNESCA-a, djeca s posebnim potrebama čine čak 10 posto dječje populacije u svijetu. U Hrvatskoj 30 tisuća školske djece ima teškoće u razvoju, bilo da se radi o intelektualnim, emocionalnim i socijalnim poteškoćama, oštećenjima sluha i vida, poremećajima govora, čitanja i pisanja.
Autizam, cerebralna paraliza, mentalna retardacija, oštećenja vida i sluha, spina bifida, samo su neki od zdravstvenih problema s kojima se suočavaju naši sugrađani okupljeni u ovoj Udruzi.
Prava, ne privilegije
Međutim, medicinski problemi nisu jedini s kojima se naši mali sugrađani s posebnim potrebama i njihovi roditelji suočavaju. Predrasude, neznanje ili čak nešto više (bolje rečeno: niže) dovode do društvene izoliranosti. Ono što ovu djecu razlikuje od ostale jesu neke specifične poteškoće u funkcioniranju, u svemu ostalome, u njihovim potrebama, željama i ljudskim pravima, oni su samo djeca.
Igra s ostalim vršnjacima, sudjelovanje u životu zajednice, podrška i ljubav u mjestu u kojem žive, roditelji koji uspijevaju naći vremena za odmor i obaveze izvan obitelji…ne zvuče baš kao „posebne potrebe“, nego upravo suprotno, kao ono što svako prosječno dijete ima , zar ne? Osnivanjem Udruge roditelji žele ostvariti ova i ostala prava za svoju djecu. Prava, ne privilegije.
Djelatnosti i ciljevi Udruge
Kako bi pridonijeli podizanju kvalitete života djece s posebnim potrebama i njihovih obitelji, Udruga ima u planu različite djelatnosti. Spomenimo neke od njih: uspostavljanje suradnje s roditeljima, stručnim osobama, institucijama i udrugama u zemlji, informiranje članove i javnost o problemima djece s posebnim potrebama i njihovih obitelji, poticanje edukacije osoba koje rade s djecom s posebnim potrebama, poticanje razvoja potrebnih ustanova, organiziranje savjetovanja i aktivnosti za djecu u suradnji sa stručnjacima.
Blog
Teško je shvatiti probleme s kojima se susreću roditelji djece s posebnim potrebama, ukoliko sami niste jedan od njih.. Zato, prije nego uputimo poziv za pomoć ovoj Udruzi, uputit ćemo vas na blog kišne djevojčice (http://www.kisnadjevojcica.bloger.hr/), svjedočanstvo jedne ljubavi mame i njezinog djeteta s autizmom. Tu ćete možda shvatiti da briga za takvu djecu poput ljubavi same – intezivna i neprekidna (jer moraju biti pod neprekidnim nadzorom), kako je u Kaštelima teško omogućiti djetetu stručnu pomoć jer su ustanove koje to pružaju u Splitu, još ako uzmemo u obzir da postojeći prijevoz za tu namjenu ne može zadovoljiti potrebe svakog djeteta (jer svako ima različit termin škole, vrtića ili terapije) i to da mama ne vozi, preostaje rješenje koje nije drago ni nama bez zdravstvenih problema: javni prijevoz.
Pročitat ćete kako se djevojčici i mami voziti našom 37-om …i shvatiti ozbiljne probleme…koje imaju neki naši drugi sugrađani, doduše,ne njih dvije , a možda se netko i prepozna. Nadajmo se da će mama naći vremena za pisanje jer nam je povjerila i neka lijepa i pohvalna iskustva s okolinom. A najviše se nadamo da će takvih iskustava biti sve više.
Što možemo učiniti?
Puno. Za početak, svatko tko želi, ima nešto za ponuditi. Je li to vaše slobodno vrijeme, novac, razne potrepštine, znanje, vještine, to znate samo vi, mi ćemo vam napisati što je za sada ovoj Udruzi potrebno.
Da bi roditelji djece s posebnim potrebama u Kaštelima imali gdje u svom gradu dovoditi djecu u igraonicu, družiti se i međusobno si čuvati djecu , potreban im je prostor. Ukoliko netko ima ponuditi nekakav prostor (Kaštel Stari, Novi ili Lukšić), neka se javi na broj mobitela 098 1613446.
Potrebne su didaktičke igračke, uredski materijal i ostala oprema za uređenje prostora. Potrebno im je i vozilo. Ukoliko možete donirati staro računalo, ukoliko imate stručnog znanja koje im je potrebno (možda ste student defektologije, psihologije, medicine ili pedagoških smjerova), ukoliko i niste stručno osoblje, a voljni ste volontirati u Udruzi, ne oklijevajte, nego se javite. Broj žiro računa udruge „Naša dica“ ćemo ubrzo prikazati tako da možete uplatiti svoju novčanu pomoć.
